Nervus vagus ili živac lutalica/živac suosjećanja je deseti moždani živac. Spada u kategoriju senzomotornih živaca zbog svoje osjetilne funkcije pri čemu šalje senzorne informacije mozgu (npr. o mirisu, okusu i zvuku) i motoričke funkcije – kontrolira pokrete različitih mišića i funkciju nekih žlijezda. On je najdulji moždani živac i seže od mozga kroz vrat, prsni koš i trbuh pa sve do debelog crijeva. Jedini je živac koji povezuje mozak sa srcem, plućima, crijevima i svim vitalnim organima. Osim što upravlja tijelom, upravlja i našim emocijama, intuicijom, pa čak i osjećajem poveznaosti sa drugima. Mnogi ga počinju nazivati i organom.
Glavne funkcije i radnje;
Načini testiranja nervus vagusa;
Aktiviranjem živca suosjećanja pomažemo našem zdravlju. Nizak tonus vagusa povezuje se s lošim raspoloženjem, depresijom, anksioznošću, upalnim stanjima, slabim imunitetom i na veću osjetljivost na stres. Također, može doći i do mnogih drugih oboljenja posebice sindroma iritabilnog crijeva, srčanožilnih bolesti, gastropareze, sinkope, tunelskog vida i pojačanog znojenja.
Simptomi oštećenja živca;
Stimulacija i masaža živca je vrlo korisna u smanjenju simptoma oštećenja živca, kao i u prevenciji oboljenja. Dokazano je da kako starimo da se tonus živca smanjuje. Postoje brojni načini stimulacije sa čime poboljšavamo otpornost organizma na stres. Neki od načina stimulacije jesu; tuširanje hladnom vodom (dovoljno je za početak 30 sekundi biti izložen hladnoj vodi, jer na takav način pomažemo tijelu kada je u pitanju fiziološka reakcija fight/flight/freeze na stres), duboko i sporo disanje, pjevanje, slušanje glazbe (posebice na 432Hz) ,grgljanje, smijanje, meditacija, spavanje na boku jer na takav način olakšavamo dišni put, unošenjem alkalnih namirnica – manje kiselih, korištenje probiotika, omega 3 masnih kiselina, tjelovježba, masaža i sunčanjem.
Ovaj živac poprima sve veći i veći značaj u medicini. Američka agencija za hranu i lijekove odobrila je kiruršku ugradnju uređaja koji stimulira vagus električnim impulsima za liječenje depresije i nekih vrsta epilepsije otporne na lijekove. Istražuje se kao moguća terapija za reumatoidni artritis, Alzheimerovu bolest, multiplu sklerozu, klaster glavobolje i autoimunog uveitisa.