Misli nam pomažu:
rješavati probleme,
planirati,
učiti iz prošlih iskustava,
održavati odnose,
obrani od mogućih prijetnji.
Neki bi rekli da smo ljudi. Od krvi i mesa.
Neki bi rekli da smo ono što mislimo. Um.
Neki bi rekli da smo duša. Ono neopipljivo.
No tko smo mi uistinu?
Skup svega navedenoga možda? Mješavina misli, emocija i fizičke prisutnosti.
Svi znamo za latinsku izreku; Mislim dakle jesam. Dakako, to jest istina jer to je jedino u što se ne može sumnjati, odnosno da osoba koja misli mora i postojati. Nismo ni svjesni koliko je to istina. Naše misli oblikuju naš život. Naše misli oblikuju naše tijelo. Naše misli oblikuju našu dušu.
Zašto Vam to govorim? Zato što su naše misli moćne. Brojna istraživanja su dokazala kako tokom dana imamo između 60 000 – 70 000 misli, od čega je oko 80-90% misli koje se ponavljaju iz dana u dan. Ono što je zanimljivo jest činjenica da imamo 6 200 različitih misli, dok je ostatak misli ponavljajućeg obrasca. Naravno broj i vrsta misli ovise o pojedincu, razini stresa, emocijama, navikama razmišljanja i svakodnevnim aktivnostima. Mozak je izuzetvno aktivan, stoga čak i kada ne mislimo – on je u default modu. Zašto mozak ima toliko misli pitate se? Zato što nam služi kao alat za preživljavanje. Priprema nas za buduće situacije.
Dok nam misli pomažu kao alat za preživljavanje, one nam ujedno pomažu stvarati i oblikovati našu stvarnost. Pomažu nam u manifestiranju. Koliko ste puta čuli budi sam svoj kreator i manifestiraj promjene u svom životu? Puno puta sigurna sam. No, kako postići manifestaciju? Kako biti kreator svoga života? Smatram da je to vrlo dobro pitanje jer ako imamo 80-90% misli koje ponavljamo iz dana u dan kako ih prenamijeniti u nešto za nas korisno? Radi se o tome da mi već sada stvaramo, sada manifestiramo samo toga nismo u potpunosti svjesni. Robovi smo navike. Zasigurno ste i tu izreku puno puta čuli – samo što je ona nažalost posve točna. Navika je nešto što nas uljuljka. Pruža nam osjećaj sigurnosti, a možda i nesigurnosti da se bolje izrazim. Ako smo sigurni u sebe i u svoje postojanje ne tražimo sigurnost samo u nečemu što nam je poznato. Odvažni smo za promjene. Odvažni smo za istraživanje. Flekisiblni smo. Shvaćamo i prihvaćamo da je život putovanje. Da nije bitan cilj, već put do istog. Dakle, možete li sada zamisliti koliko je izazovno promijeniti tok misli? Koliko je izazovno promijeniti tok našeg razmišljanja? Ne želim Vas obeshrabriti već baš posve suprotno. Želim Vas osnažiti. Želim da znate kako je u redu biti neuspješan u tome pothvatu. Želim da znate kako je u redu biti nemoćan u pogledu svojih misli. Želim da znate kako je u redu biti i rob svojih navika.
Mislimo kako mislimo zbog svoje prošlosti. Zbog svojih iskustava. Zbog svojih nedaća, bolesti i trauma. Zbog toga što smo isprogramirani. Mozak je naš kompjuter na kojemu je instaliran windows 1994’ u mom slučaju. Kako bih promijenila svoje misli da rade u moju korist, trebam biti spremna za deinstalaciju postojećeg programa i instalaciju nove verzije što vjerujem da znate kako nije jednostavan proces. Trebam biti spremna otpustiti ono što sam bila, mogla biti ili trebala biti. Trebam biti spremna prihvatiti promjenu kako bi nova verzija mene bila moguća. Eh, sad. Kako otpustiti prošlost kada postoji ona izreka ‘’Sve što smo prošli – i dobro i loše – utisnulo je trag u ono što danas jesmo.’’
Jednostavno. Nećemo biti u stanju otpustiti prošlost dok se sa njom ne pomirimo. Ne sprijateljimo. Ne prihvatimo ju kakva jest. I taj put je dug. Izazovan. Zahtjeva našu prisutnost i prihvaćanje. Biti prisutan sa svojom prošlosti znači ne bježati od nje, već se suočiti sa njom – ali ne sa puškom već sa kavom i razgovorom. Na koje još načine se možete povezati sa svojom prošlosti i sagledati ju bez osuđivanja i u konačnici prihvatiti – su raznoliki. Mislim da ne odgovaraju sve metode za svakoga i da treba pronaći onaj alat koji sa nama najviše rezonira. Možda će biti teško doći do njega jer je potrebeno malo kopati, a pri tome ne izgubiti vjeru u sam proces. Znajte jednu stvar, ako i iskušate alat koji uviđate da Vam ne odgovara to je sasvim u redu! Naučili ste još jednu stvar o sebi, a možda i spoznali barem jedan djelić nečega što Vam koristi. Možda i dođete do alata koji Vam odgovara, ali Vam ne odgovara pristup. Sve je to u najboljem redu i stubokom Vas pozivam da se na njega otisnete jer sa time obogaćujete Vašu dušu! Još jednu komponentu iz samog uvoda o kojoj ću pisati na sljedećem blogu, pri čemu neću zanemariti niti fizičko tijelo jer mi nismo samo naše misli! Mi smo puno više od toga.
No, da se vratim sada na same alate, spomenuti ću neke koji bi Vam možda mogli odgovarati;
Mindfulness (svjesna prisutnost): Treniranje uma da bude “ovdje i sada”.
Meditacija: Smanjuje učestalost ruminacije (ponavljajućeg razmišljanja).
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže u prepoznavanju i preoblikovanju negativnih misaonih obrazaca.
Pisanje dnevnika: Vanjsko “pražnjenje” misli.
Tjelesna aktivnost: Smanjuje misaoni kaos i pomaže regulaciji emocija.
Hipnoterapija: Povezuje nas sa našim podsvjesnim umom i nadsviješću, pri čemu zaobilazimo svjesne, ponavljajuće misli i dolazimo do uvida u uzroke i možebitna rješenja za teškoće sa kojima se suočavamo.
Želim da za kraj zapamtite kako smo mi u suštini promatrači. To je cilj za kojim trebamo težiti. Biti u mogućnosti promatrati svoje misli, a pri tome ne reagirati na njih. Biti u mogućnosti otpustiti misli koje nam ne služe, bez da izazovu emotivnu ili fizičku reakciju. Biti u mogućnosti biti gospodar svog života, bez da naš um gospodari nama. Ukoliko vjerujete u postojanje duše, prihvaćate činjenicu da smo nešto više od ovog tijela, od ovog uma i njegovih proizvoda. Naša duša je beskonačna i vječna. Naše tijelo naš auto za prijevoz tokom života na zemlji. Naš um samo naš alat sa kojim se sve više poistovjećujemo zbog vremena u kojem živimo. No, zapamtite. Vi ste puno više od onoga što mislite da jeste! Um je taj koji je ograničen i vjeruje u prestanak života poslije smrti. Naučite ne dozvoljavati nečemu što je ograničeno, da Vas definira. Imate mogućnost svakoga dana započeti iz početka. Za dan, tjedan, mjesec ili godinu promjena će se dogoditi. I ako pokleknete, nemojte dati da Vas to obeshrabri. Sve je to iskustvo. Zbog toga smo došli ovdje. I za kraj..
“Nismo ono što nam se dogodilo, već ono što odlučimo postati.” – Carl Jung